Marijo, o reci što je? Što ti oko vidjelo je?

Ovako pjeva Posljednica, Uskrsni himan, promatrajući Mariju Magdalenu, prvu glasnicu Gospodinova uskrsnuća, ženu koja je u Uskrsno jutro, još za mraka, pohitila na grob svoga Učitelja.

Stigavši na grob, Marija nailazi na iznenađenje: kamen je odvaljen s groba. I brzo potrči javiti ostalima. Nije mogla drugo, nego zaključiti: Uzeli su moga Gospodina i ne znam gdje ga staviše!

– Kao da smo jedanput doživjeli osjećaj koji je imala Marija Magdalena: Uzeli su moga Gospodina i ne znam gdje ga staviše!

– Kao da smo jedanput čuli od drugih slične izjave: Ne znam, nekako sam se udaljio od Boga! Nije mi Bog tako blizu kao nekada!

Ne znam gdje ga staviše!

Staviše ga u grob. Pokopaše ga. Kao i u ona vremena.

Staviše ga u priče o velikanima iz prošlosti.

Staviše ga na slike, u knjige i filmove.

Ali, staviše ga u drugi plan. Bolje reći: Ostaviše ga!

Nakon Marije Magdalene svoj put do groba prolaze Ivan i Petar. I oni pronalaze prazan grob. Nakon njih trče drugi. Hod se nastavlja.

Svatko od nas ima svoj put do praznoga groba.

Nitko ne može doći do Uskrsa ako prije ne dođe do praznoga groba, do smrti?

Želim svima da poput Marije Magdalene pohitite na grob, na mjesto svoje boli, svoje smrti, i da ugledate odvaljen kamen.

Ufanje mi uskrslo je! Krist, moj Gospod, i sve moje.

Znamo da si doistine uskrsnuo, Božji Sine;
Pobjedniče, Kralju divan, budi nama milostivan!
Amen, aleluja!

---

Redovnici samostana sv. Frane u Šibeniku

svim vjernicima koji navraćaju u ovu drevnu crkvu sv. Frane,
svim prijateljima i dobrotvorima,
svim ljudima dobre volje,

žele sretan i blagoslovljen Uskrs.