Biblioteka sv. Frane u Šibeniku ima svoju dugovječnu, višestoljetnu povijest, ali je istom u XX. stoljeću postala šire poznata u hrvatskom i europskom kulturnom okruženju.

Samostanska biblioteka sv. Frane u Šibeniku čuva 78 pergamena velikog formata, 93 pergamene maloga formata te 148 kodeksa i 161 inkunabulu. Među kodeksima se čuva nadaleko poznati i proučavani Liber sequentiarum et sacramentarium, „najstariji sakramentar srednjevjekovne Istre iz 1050. godine“.

Pojedini kodeksi ili pak prvotisci iz pologa biblioteke plijenili su (i još uvijek plijene) znanstvenu i istraživačku pozornost domaćih i stranih stručnjaka. Fond šibenske biblioteke samostana sv. Frane poznat je i izvan granica Hrvatske već i po tome što sadrži znatan broj autora i djela koji predstavljaju sastavni dio međunarodne kulturne baštine. U posljednjih nekoliko godina kodeksi iz samostanske biblioteke bili posuđivani, u međunarodnoj kulturnoj razmjeni, za izložbe u Zagrebu, Vatikanu, Beču, Budimpešti, Pragu i Parizu. Znanstvenici i znanstvene institucije iz Hrvatske i drugih zemalja povremeno se zanimaju za pojedine kodekse, inkunabule, knjige.

Po svemu sudeći, čini se da je najveću znanstvenu i istraživačku pozornost na sebe privukla naša Šibenska molitva. Šibenska molitva naziv je teksta na dvije stranice, koji se nalazi u jednom kodeksu (br. 11) u knjižnici i pismohrani samostana Sv. Frane u Šibeniku. U svakom slučaju Šibenska molitva predstavlja jedan od najpoznatijih tekstova hrvatske srednjovjekovne književnosti, poetski intoniran hvalospjev Gospi, zapisan rukom Pavla Šibenčanina, vjerojatno 80-tih godina XIV. stoljeća.

Uz golem broj značajnih kodeksa biblioteka sv. Frane je poznata i po velikom broju prvotisaka ili inkunabula, koje čuva i posjeduje. Slijedom popisa akademika Josipa Badalića brojčani redoslijed inkunabula u Hrvatskoj bio bi slijedeći: 1. mjesto zauzima Dominikanski samostan u Dubrovniku s ukupno 227 inkunabula; 2. mjesto pripada Metropolitanskoj knjižnici u Zagrebu sa 197 inkunabula; 3. mjesto zauzima šibenska biblioteka sv. Frane sa 140 inkunabula (a znamo da se broj popeo na 161!).

U biblioteci se čuvaju i druga vrijedna djela koja spadaju i takozvana „rara“ ili rijetke i vrijedne knjige iz XVI. i XVII, pa i XVIII. stoljeća. To su postinkunabule i nekoliko djela domaćih autora iz tog razdoblja. Možda je vrijedno spomenuti da se u šibenskoj knjižnici čuva djelo oca hrvatske historiografije Ivana Lučića (Trogir, 1604. – Rim, 1679.) De Regno Dalmatiae et Croatiae libri VI, Amsterdam 1666. U šibenskoj se biblioteci nalazi Lučićev osobni primjerak u koji je unio brojne ispravke i dodatke.

Već letimičan pregled pergamena, kodeksa, prvotisaka i knjiga koji tvore inventar ove šibenske  biblioteke daje naslutiti ne samo veliki vremenski raspon od gotovo punih deset stoljeća, nego u isto vrijeme i veliku sadržajnu, tematsku lepezu ovdje sabranih djela.

(Preuzeto iz knjige:
Samostan i crkva sv. Frane u Šibeniku,
Nikola Mate Roščić)