Braća samostana su u sklopu svojega rekreativnog dana odlučila poći u Dubrovnik. Puno je poveznica zanimanja i zajedničkih interesa koji su ih motivirali na ovaj pothvat. Zahvaljujući braći iz susjednog samostana Gospe vanka Grada koji su ih zamijenili u jutarnjoj služni u crkvi, još prije izlaska sunca pošli su na put do Dubrovnika. Najprije su posjetili dubrovačku katedralu gdje ih je dočekao župnik don Stanko Lasić skupa sa suradnikom povijesničarom umjetnosti g. Ivanom Viđen. Domaćini su fratrima predstavili novopostavljeni rekonstruirani stari barokni oltar s historističkim retablom koji čuva Ticijanove slike. Ovaj oltar i retabl su nanovo sastavljeni i obnovljeni a pridodani su dijelovi koji su nedostajali. Slična je situacija i kod braće propovjednika, odnosno dominikanaca. U njihovoj crkvi je također nakon potresa 1979 uklonjen glavni renesansni oltar te su čini se i oni u razmišljanjima da ga vrate. Dug je to, težak i mukotrpan posao, kako svjedoči i sam g. Viđen. Braća dominikanci su svojim iznenadnim gostima pokazala samostan i veoma vrijednu knjižnicu. Sve to i još puno više vidjeli su fratri i kod franjevaca opservanata koji su ljubazno pokazali samostan, knjižnicu i vrijednu ljekarnu.

Na koncu, morali su se fratri zadovoljiti tek usputnim razgledom grada jer su vremenski bili jako ograničeni da još za ranog popodneva krenu natrag u Šibenik.