Rič, dvi Župniku na odlasku


Svetkovina sv. Petra i Pavla veoma je svečano proslavljena u župi sv. Petra u Šibeniku gdje djeluju redovnici franjevci konventualci. Ova je proslava bila ujedno i oproštaj od župnika fra Ivana Penave koji je posljednjih sedam godina djelovao u ovoj župi a sada je dobio novu službu duhovnika u Njemačkoj. Na početku svete mise župnik Penava je blagoslovio novo postavljene orgulje u crkvi koje su danas po prvi puta zasvirale. Svetu misu je predslavio fra Ivan Bradarić gvardijan samostana sv. Frane u Šibeniku u kojem živi i župnik fra Ivan Penava.

U svojoj propovijedi fra Ivan Bradarić je govorio o današnjoj svetkovini, svetim apostolima Petru i Pavlu, o ulozi pastira u Crkvi, ali je izrekao i oproštajno slovo župniku na odlasku. Brojni okupljeni vjernici i hodočasnici pomno su slušali homiliju kao i oproštajni govor župnikov, a poneki su i potiho zjecali što im odlazi njihov dragi župnik.

Propovijed donosimo u cijelosti.

Dragi vjernici, dragi župljani župe sv. Petra u Šibeniku.

Danas jednim blagdanom slavimo apostole Petra i Pavla.

Petar je prvi u ispovijedanju vjere, a Pavao u tumačenju njenih dubina. Petar je od vjernih Židova osnovao prvu Crkvu, a Pavao objavio tvoje ime poganima i postao učitelj naroda.

O njihovu životu najviše znamo iz spisa Novoga Zavjeta.

Pavao je nakon svojih padova i uspona, milošću Božjom postao apostol Krista Isusa. Znao je da je Petar stijena i zato je tražio zajedništvo s njime. I ne samo s njime već i s ostalim stupovima kršćanske zajednice. Želio je imati sigurnost da radi ispravno. On je poštivao načelo: »Ništa bez Petra!«

I naš hrvatski narod se diči tom neprekinutom vezom i vjernošću Svetome Ocu.

Prigodom proslave 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata naši su nas biskupi u svojoj poslanici upozorili na poruku pape Ivana VIII. Hrvatima: »Budite vjerni Bogu i svetom Petru do smrti, i primit ćete krunu života što ju je Bog obećao onima koji ga ljube.«

Petrovo je blagdan kad treba da se obnovimo u vjernosti Bogu, Kristu, Crkvi i papinstvu.

Tako i ova mjesna crkva, župa sv. Petra u Šibeniku nastoji živjeti svoju vjeru i vjernost Kristu.

Zadržao bih se sada malo na primjeru svetoga Petra koji se ovdje osobito časti. Jako je prisutan u knjigama Novoga Zavjeta što otkriva njegovu važnost u Prvoj crkvi.

Ime mu je: Šimun bar Jona (Šimun sin Jonin) – rođen je u Betsaidi, živio u Kafarnaumu, bavio se ribarstvom.

Bio je oženjen. Isus ga imenuje novim imenom: Kefa (“stijena” ili “kamen”).

Još ga poznajemo i kao brata Andrijina.

Glavni je Isusov suradnik.

Ključna osoba uz Jakova i Ivana. 

Jedan od stupova Jeruzalemske crkve.

Neustrašiv propovjednik, ozdravitelj koji služi i Židovima i strancima nakon Pedesetnice.

Utamničen od Heroda zbog propovijedanja i oslobođen od anđela Gospodinova – kako smo čuli i u današnjem čitanju.

Pozvan biti ribar ljudi, ostavlja je sve kako bi nasljedovao Isusa.

Napisao Prvu i Drugu Petrovu poslanicu.

Evanđelja ga još opisuju kao nagla. Sjetite se kako se junački postavio dok je Isus hodao po vodi, moleći da ga pozove k sebi, a onda potonuo.

Plašljiv je. Sjetite se zataje.

Temperamentan. Mačem lupi slugu velikog svećenika i odsiječe mu uho.

A opet, pronicav. Kad ono za Isusa kaže: „Ti si Krist, Pomazanik, Sin Boga Živoga“.

Pa još: hrabar i uvjerljiv. Kao ono kada smjelo svjedoči pred Vijećem propovijedajući da je Isus Krist Sin Božji.

Svjedok Isusova preobraženja u kojem je Isusu objavio svoje božanstvo.

Bio je poslan pripremiti gornju sobu za Posljednju večeru.

Bio je s Isusom u Getsemanskom vrtu.

I na koncu, Isus poučava Petra nakon svog Uskrsnuća i pita ga: „Ljubiš li me!“

Ključna poruka – Ili poruka Petrova života je: Gospodin oprašta grijehe i učvršćuje vjeru onih koji ga ljube. Gospodin se ne spominje grijeha naših, inače svi bismo propali. U njega je praštanje da bismo mu služili!

I služio je Petar, itekako.

Draga braćo i sestre, Petar je primjer apostola „par excellence“. Nema mu premca. Sve ima u sebi.

I ludost da sve ostavi i pođe za Isusom, i da mu povjeruje do kraja.

Ima u sebi onaj inat da ustraje.

Ima žar, polet, kad ga ponese ona neka skrivena energija, a opet ima toliko poniznosti u sebi šćućuriti se, sakriti, povući, i priznati: Gospodine, pa ti sve znaš!

Umije pokazati strah i toliko običnu/normalnu ljudskost. Umije i zaplakati. Umije se i odvažiti, preuzeti ulogu vođe i prvi jurnuti na grob, ući i povjerovati.

U primjeru svetoga Petra prvoga pape, pastira i vođe zajednice, promatramo i naše današnje pastire.

Ah da, nisu današnji svećenici takvi, a ima ih svakakvih – proleti nam kroz glavu! Zar ne? Pa nastavimo nizati: Tihi su, trebali bi malo jače grmiti s ambona. Morali bi oni vikati da se ljudi poprave – oni drugi ljudi, neki ljudi, tamo ljudi.

I odmah nastavimo s popisom naših misli i želja. I redovito su nam misli dijametralno suprotne. Od onih koji kažu da bi svećenik morao biti s ljudima, do onih koji kažu da nema on što tražit među ljudima. Od onih koji kažu kako bi svećenik morao biti moderan, do onih koji kažu kako bi morao biti strog, zatvoren i konzervativan. Od onih koji smatraju da bi uvijek morao hodati u habitu, do onih koji kažu da ne treba.

Ispadne smiješno, kao u onom romanu: „Kad župniku prekipi“. I prekipi, kako ne bi!

Ne zbog ovih predbacivanja i smicalica, nego zbog toga što pastir, župnik, svećenik, ja, fra Ivan vaš župnik, bilo koji svećenik nismo preformeri – zabavljači. Nismo „stand up komičari“. Nismo socijalni djelatnici, organizatori zabava, priredbi… Nismo graditelji, ni vrtlari. Nismo puno onoga što silom prilika moramo raditi.

A zašto moramo?

Evo vam pitanje pa vi malo razmislite o tome.

Drugo.

Isuviše shvaćamo svećenika isključivo u njegovoj društvenoj ulozi. Zato i kažemo, i često ponavljamo: pa i oni su samo ljudi! Da, u pravu ste. Skupa s Petrom i Pavlom, dičimo se time što smo ljudi. Ali u toj rečenici, tako izrečenoj, skrivena je zamka i neznanje. Jer nas svećenike zatvarate samo u tu ljudskost a propuštate kroz nas vidjeti otajstvo koje slavimo.

A gdje je nestao onaj mistični zanos i snaga i obećanje i Isusova proklamacija Petru: A ja tebi kažem! Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.

Idemo za kraj vidjeti malo ove ključne riječi:

A ja tebi kažem!

Ovo je snaga poslanja koju Isus daje Petru i po njemu svakom drugom pastiru, pa i vašem župniku. Znači, to bismo ovako mogli prevesti da bude malo jasnije: Ja, Isus, tebi, fra Ivane, kažem! Ti si stijena i na toj stijeni sagradit ću crkvu!

Vidite, ove riječi mogu biti obične, kao što čitamo rezultate jučerašnjih utakmica ili prognozu vremena. Ali, one nisu nimalo obične za onoga tko je u vjeri.

Shvaćate li, Isus na stijeni, koju je on postavio, odnosno na pastiru, gradi crkvu.

Ha, mogao je izabrati i bolju stijenu, pomislimo!

Bolju od Petra koji ga zataji.

Bolju od pohlepnih boangerosa.

Bolju od sumnjičavog Tome.

Bolju od ovog vašeg nesavršenog župnika.

Mogao je.

Ali mi ne znamo zašto nije. A to i nije bitno. Važno je znati slijedeće: Isus kaže: sagradit ću crkvu!

Isus gradi. Svoju crkvu.

Makar često ima onih koji unutar zajednice razgrađuju: nerazumijevanjem, neznanjem, zavišću, ljubomorom… Ljudski je to. Jer ipak, svi smo mi samo ljudi. I to nam samo kazuje što može čovjek. Ako želi ostati samo na toj razini.

Ali, Isus gradi unatoč naših nesavršenosti i slabosti.

Tebi ću dati ključeve nebeske.

Uh! Kako ovo moćno, pomalo zastrašujuće zvuči.

Kakva odgovornost!

Pa Isus je svećeniku, pastiru, župniku dao ključeve.

Dao mu je vlast upravljanja, u smislu služenja, pranja nogu, odgovornosti.

Danas moram izreći i nekoliko riječi u drugom licu, upućenih vašem župniku, mome dragom subratu, ocu Ivanu.

Dragi Ivane.

Sedam je godina prošlo. Već!

Proletjelo.

Ali, sedam plodnih godina. Kao sedam dana stvaranja.

I tako bi večer, pa jutro, dan novi koji ti sada Gospodin povjerava s novom službom.

Kad si došao u ovu župu sva su ti ova lica bila potpuno nepoznata.

Mnoga su se približila i dala se vidjeti, pročitati i voditi, a poneki su i dalje ostali nepoznati, skrivajući svoja lica. Tako je to u životu.

Poznat mi je tvoj žar, tvoje zanimanje za čovjeka, za svakog čovjeka. Ne želim da ovo ispadne odveć patetično, poput sprovodnog govora, nego želim spomenuti kako si u ovu župu, na ovoj šibenskoj stijeni ugradio sebe (ne samo u kronike koje si vodio, u „Župnikovu rič“ koju si pisao u župnom listiću; ne samo u dokumentima krštenja, krizmi, vjenčanja pa i sprovoda; ne samo u satima vjeronauka i kateheze, brojnih zajednica i interesnih grupa u župi; ne samo u brojnim sastancima i razgovorima) nego, jer si se ugradio u Krista.

Potpuno je besmisleno da sada nabrajam koje si sve pothvate poduzimao, kojim si sve konopcima ljubavi privlačio vjernike; kako si želio svima postati sve samo da ih pridobiješ za Isusa. Jer, svi koji su naučili taj posebni govor Isusov upućen Petru: Ljubiš li me!, shvatili su i ovaj tvoj sedmogodišnji apostolski i pomalo misionarski rad na ovom kamenitom polju.

I na koncu, sada dok odlaziš, možda i sam pretresaš u svojim mislima što govore ljudi tko si i kakav si bio. Što kažu Šibenčani, što govore Vidičani. Ne zanosi se, dragi brate. Jer odgovor će opet  biti isti. Podijeljen.

Ipak, dobro je čuti i jedne i druge: dobro je čuti dobronamjerne kritike, dobro je da nas ljudi hvale i kude, jer ipak smo mi samo ljudi, ili ljudima poslani.

Ja bih te, kao stariji brat, ipak želio savjetovati, ostani pri onoj Pavlovoj, iz drugog današnjeg čitanja.

Mislim, na koncu, da ti to najbolje pripada i da te to najbolje opisuje.

Kaže Pavao:

Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu,

prispjelo je vrijeme moga odlaska.

Dobar sam boj bio,

trku završio,

vjeru sačuvao.

Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedni sudac;

ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.

Gospodin je stajao uza me,

on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka

te je čuju svi narodi;

i izbavljen sam iz usta lavljih.

Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela

i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo.

Njemu slava u vijeke vjekova!

Amen!

OBJAVLJENO: 29.6.2021.

Aktualno

Porcijunkula 2021.

PROSLAVA BLAGDANA GOSPE OD ANĐELA U SAMOSTANSKOJ CRKVI SV. FRANE U ŠIBENIKU Popularna „Porcijunkula“ svečano će biti proslavljena i u crkvi sv. Frane u Šibeniku. Zbog mogućnosti dobivanja potpunog oprosta […]

Dan djedova i baka

U nedjelju obilježavamo Prvi svjetski dan djedova i baka i starijih osoba. Papa Franjo je u nedjelju 31. siječnja 2021. proglasio Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba, i […]

Rič, dvi Župniku na odlasku

Svetkovina sv. Petra i Pavla veoma je svečano proslavljena u župi sv. Petra u Šibeniku gdje djeluju redovnici franjevci konventualci. Ova je proslava bila ujedno i oproštaj od župnika fra […]

Hrvatsko nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića


Trg Nikole Tomasea 1, 22000 Šibenik

Tel. 022 201 480, Fax. 022 201 481

Web. svetiste-sibenik.hr

Email. info@svetiste-sibenik.hr

Facebook. Sveti Frane Šibenik