Svečanim liturgijskim slavljem proslavljena je 594. obljetnica posvete crkve sv. Frane. Svetu misu je predslavio mons. Marinko Mlakić, generalni vikar Šibenske biskupije. Mons. Mlakić govorio je o važnosti crkve kao građevine koja okuplja Božji narod na molitvu, svetu liturgiju i slavlja svetih sakramenata. No, važnija je svakako Božja Crkva, putujućeg i proslavljenog naroda Božjega koja svoje ishodište i središte ima u nebeskom Jeruzalemu u koji nas sve vodi Isus Krist koji je glava tijela-Crkve. Blagdan posvete crkve je blagdan Crkve-zajednice vjernika, naroda Božjega koji se u crkvi – zgradi okuplja. Stoga predslovlje blagdana kaže: „U ovoj kući koju si nam dao ti izgrađuješ na svoju slavu živi hram, a to smo mi”. Prema Novom zavjetu Krist je novi hram, jer u njemu prebiva slava Očeva (Iv 17,22). I vjernici su hram Božji ukoliko su živi udovi Kristova tijela (1 Kor 6,19; Rim 8,11), oni su živo kamenje koje se ugrađuje u duhovni hram, zaglavni je kamen Krist (1 Pt 2,4-5).
Crkva sv. Frane u Šibeniku najstarija je crkvena institucija koja u neprekinutom kontinuitetu svoja vrata otvara vjernicima punih šest stoljeća.
Duga je i bremenita povijest franjevačkog reda i franjevačke nazočnosti u Šibeniku. Fratri su se u Šibenik naselili sigurno sredinom 13. stoljeća i zasnovali svoj mali samostan izvan gradskih zidina. Samostan su kasnije morali porušiti i novu nastambu graditi unutar gradskih zidina. Dolaskom na novi lokalitet unutar gradskih zidina u Šibeniku Mala Braća su zatekla dvije kapelice, onu Sv. Martina i Sv. Mihovila. Oko kapelice Sv. Martina fratri su organizirali svoje novo boravište počam od 1320. godine.
Nova i prostrana crkva Sv. Frane posvećena je 31. svibnja 1423. godine. Od 1970, zauzimanjem biskupa ova je crkva proglašena Hrvatsko nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića. U ovoj se crkvi stoljećima uz sv. Franu štuje i sv. Ante Padovanski kao i sv. Nikola Tavelić te neizostavno Majka Božja Bezgrešna.