Komemoracija fra Celestina Tomića


Na trinaestu obljetnicu smrti ovog uzornog i kreposnog redovnika, člana Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, u crkvi sv. Frane u Šibeniku održana je komemoracija i sjećanje na fra Celestina Tomića. Svetu misu je predslavio i o fra Celestinu govorio fra Augustin Kordić koji je zadužen za prikupljanje podataka i svjedočanstava o fra Celestinu. U nastavku slijedi razmatranje o fra Celestinu, sjećanja i svjedočanstvo fra Augustina Kordića.

Na Provincijskom kapitulu Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca u svibnju 2018. godine, prihvaćen je prijedlog za pokretanje procesa za kanonizaciju fra Celestina Tomića, člana ove Provincije. Zašto je pokrenut ovaj proces? Zato jer je fra Celestin živio svetim životom. Sada se ovaj proces nalazi u prvoj pripravnoj fazi u kojoj se prikupljanju svjedočanstva osoba, koje su ga poznavale, da je on doista živio svetim životom. U ovoj prvoj pripravnoj fazi, a prije Biskupijskog postupka, procesa, trebaju se obaviti još neke radnje.

Fra Celestin Tomić, franjevac konventualac, poznati hrvatski bibličar i pisac, umro u 89. godini života u Zagrebu, 23. rujna 2006. godine. Bio je vrlo skroman i jednostavan čovjek, sluga Jahvin – kako se znao nazivati, pravi Izraelac bez lukavstva (Iv 1, 47), čovjek snažne vjere u Boga, u Isusa Krista, štovatelj Bezgrješne Djevice i bl. Alojzija Stepinca. Kao profesor zadužio je mnoge generacije svećenika a kao ispovjednik i duhovnik opet mnoge generacije redovnica.

Evo osnovnih podataka iz života fra Celestina Tomića. Rođen je u gradu Visu 6. listopada 1917. kao 13. i posljednje dijete svojih roditelja, oca Dinka i majke Mandine r. Zaninović. Kršten je 17. listopada pod imenom Dinko Bruno, a 1927. godine primio je sakrament sv. potvrde. Petero njegove braće i sestara umrlo je u djetinjoj dobi.

Mali Dinko Bruno zavolio je franjevce konventualce ministrirajući u njihovoj crkvi sv. Jere na Prirovu u Visu. Godine 1929. umro je njegov otac Dinko. Njegova smrt jako je pogodila Dinka Bruna, fra Celestina. Kasnije će on izjaviti, da je u sv. Franji Asiškom pronašao duhovnog oca koji je zamijenio zemaljskog oca. Mali Dinko Bruno pošao je potkraj 1929. godine u sjemenište Provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca u Jugoslaviji u Ptuju (Slovenija), gdje je pohađao zajedno s drugim sjemeništarcima privatnu gimnaziju. Nakon pet godina gimnazije u Ptuju, fra Celestin prelazi u Zagreb 1934. godine, gdje započinje godinu novicijata i polaže prve redovničke zavjete 20. kolovoza 1935. Njegov magister iz novicijata izvještava poglavare da je fra Celestin ozbiljan i izgrađen, da je miran, dobroćudan, nadaren, revan i iskren, točan u vršenju dužnosti, u molitvi ustrajan i sabran. Izvještaj o fra Celestinu kao bogoslovu govori da je bio jako dobar, miroljubiv i marljiv, iskren, discipliniran i zdrav. Fra Celestin je upisan na Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu 1937. godine. Godine 1938. on polaže svečane redovničke zavjete.

Fra Celestin je s još sedam bogoslova franjevaca konventualaca poslan na daljnji studij u Rim u mjesecu studenom 1941. godine. Njegov magister piše prije odlaska u Rim, da je fra Celestin izvanredan i vrijedan pohvale, po naravi blag i drag, po karakteru iskren i skroman, vrlo pažljiv u redovničkom životu i discipliniran, fizički i zdravstveno jak, a intelektualno vrlo oštrouman i radišan. Fra Celestin nastavlja studij bogoslovije na fakultetu sv. Bonaventure u Rimu. Za đakona je zaređen 8. studenog 1942., a za svećenika 19. prosinca 1942. u bazilici sv. Ivana Lateranskoga u Rimu. A prvu sv. Misu slavio je pred Kraljicom mira u bazilici Svete Marije Velike u Rimu, 20. prosinca 1942. godine. Fra Celestin je u svom dnevniku „Moj dnevnik“ zapisao 22. prosinca 1942., dakle neposredno poslije svećeničkog ređenja i prve sv. Mise: „O sretnih li i nezaboravnih časova! Kad sam stajao do nogu biskupa, kad je njegova ruka bila nad mojom glavom, a Ti u isti čas ispisivao u moju dušu zlatnim slovima neizbrisivi biljeg svećeništva … kad sam rastvorio ruke, one ruke koje su često služile grijehu, a Ti si ih pročistio svetim uljem i osposobio da blagoslivlju posvuda, kao da Ti blagoslivljaš … kad sam prvi put izgovorio riječi u Tvojoj osobi, na koncu, kad sam spustio s mojih ramena križ na planeti (misnici), podsjetivši me da molim za one koji stoje iza mane, da i za njih nosim križ, da poput Tebe za njih molim  i prosim milosrđe Božje … O kako da pozdravim te časove u kojima mogu s Augustinom kliknuti: Krist sam postao! O smionosti! … Nemam što tražiti po zemlji, Tebi moram sve dati kao što si i Ti meni dao … Bože, da mogu i ja do podnožja Tvog oltara proliti svoju krv i tako pomiješati svoju krv s onom Tvoga Sina …“.

Magistrirao je 14. srpnja 1943. i doktorirao na teološkom fakultetu sv. Bonaventure u Rimu 19. listopada 1945. na temu „Misterij križa prema sv. Ignaciju mučeniku“. Nakon toga fra Celestin prelazi na Papinski biblijski institut, gdje je proučavao Sveto pismo kod vrlo uglednih profesora. Položio je licencijat (magisterij) na Biblicumu, 5. srpnja 1946.         Godine 1947. fra Celestin se vratio u domovinu.

Najprije je bio profesor biblijskih predmeta na Visokoj bogoslovnoj školi u Splitu. Potom je bio 35 godina profesor biblijskih znanosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Istovremeno je bio i odgojitelj u malom i velikom sjemeništu franjevaca konventualaca u Zagrebu kroz 14 godina. Bio je magister klerika kroz 14 godina. Obnašao je i druge važne službe u Provinciji franjevaca konventualaca. Bio je vrlo plodan pisac biblijskoga, svetopisamskog sadržaja. Izdao je više od 50 knjiga, a napisao je oko 1.150 članaka u raznim časopisima, a ponajviše u listu Veritas. Surađivao je u izdavanju Hrvatske Biblije 1968. godine. – Mnogo je radio na kauzi proglašenja blaženim Alojzija Stepinca.

Isus Krist bio je u središtu njegovog života. Nastojao je nasljedovati Isusa Krista po primjeri sv. Franje Asiškoga. Fra Celestin je bio čovjek euharistije. Jako mnogo je štovao blaženu Djevicu Mariju, Bezgrješnu. Poticao je sjemeništarce i klerike za udrugu Vojske Bezgrješne, koju je osnovao sv. Maksimilijan Kolbe, a čije je djelovanje u ono vrijeme bilo zabranjeno u svijetu.

Fra Celestin znao je biti istovremeno i ozbiljan i duhovit. Tako, pripovijeda jedan redovnik i svećenik iste redovničke Provincije kao i fra Celestin, kako se kao student teologije jednog dana putio u kapelu samostana Svetog Duha u Zagrebu, da tamo pregleda note za pjevanje Mise, koja je trebala uskoro započeti. Dok je, dakle, išao u tu kapelu, fra Celestin ga je na hodniku zapisao. „Tražiš Isusa?“ Student je ostao iznenađen njegovim pitanjem, pa je odgovorio: „Da, idem na sv. Misu. Dakle, tražim ga“. Poslije podne taj student je prolazio istim hodnikom u kojem je bio fra Celestin, koji ga je zapitao: „Je si li ga našao?“ To pitanje je „oborilo“ ovog studenta teologije. Ne sjeća se je li fra Celestinu išta odgovorio. Kako lijepa zgoda i dobra pouka u ovom događaju!

Fra Celestinu Tomiću možemo se privatno moliti za razne naše potrebe. Naša Provincija izdala je njegovu sličicu na kojoj se nalazi i molitva ovom Božjem ugodniku. A i njegov kratki životopis, koji je izišao iz tiska, može mnogima koristiti, da bolje i više upoznaju ovoga Božjeg ugodnika za kojega se nadamo da će postati najprije Sluga Božji, a potom i blaženik i svetac.

OBJAVLJENO: 23.9.2019.

Aktualno

Proslavljen blagdan Bezgrešne

Trodnevnicu pred blagdan predvodio je i propovijedao fra Zdravko Tuba, nacionalni duhovni asistent Vosjek Bezgrešne u Hrvatskoj.

Advent u Svetištu 2019.

Došašće ili advent vrijeme je priprave za radosno slavlje Božića. Donosimo adventski raspored u crkvi sv. Frane u Šibeniku…

Devetnica pred blagdan Bezgrešne

U novije vrijeme, sa sv. Maksimilijanom Kolbeom, Red franjevaca konventualaca Blaženu Djevicu štuje osobito pod nazivom Bezgrešna. Donosimo raspored devetnice i proslave blagdana…

Hrvatsko nacionalno svetište sv. Nikole Tavilića


Trg Nikole Tomasea 1

22000 Šibenik

Tel. 022 201 480

Fax. 022 201 481

Email. info@svetiste-sibenik.hr