Drugi dan trodnevnice pred proslavu velikoga jubileja


U petak, 20. lipnja na drugi dan trodnevnice pred proslavu velikoga jubileja 50 godina od kanonizacije Nikole Tavelića, u njegovu nacionalnom svetištu u Šibeniku euharistijsko slavlje predvodio je generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić u koncelebraciji s rektorom svetišta fra Ivanom Bradarićem.

U homiliji je mons. Mlakić vjernicima posebno posvijestio dvije rečenice iz evanđelja. Prva je ona u kojoj Isus zahvaljuje svome Ocu što je otajstva sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.

Čovjek teži da bude mudar. Netko će reći da je znanje je moć, a mudrost je itekako poželjna. No, postavlja se pitanje zašto Isus govori da Bog „sakriva otajstva od mudrih i umnih“. Ali, možda još jači paradoks nalazimo u rečenici, gdje Isus kaže „dođite svi vi umorni i opterećeni ja ću vas odmoriti“, a onda slijedi šok „uzmite jaram moj na sebe“. Isus to čini, da nas malo izazove, jer kad čujemo ovako nešto onda pokušavamo dokučiti što to znači, rekao je propovjednik, te naglasio kako su otajstva spasenja duboka, traže angažiranost čovjeka. Stoga, „Isus želi da nas trgne iz plitkoće, ravnodušnosti. Želi nam reći da je Božja riječ je nešto najozbiljnije što postoji i tome trebaš posvetiti jako puno pažnje“.

Vračajući misao na prvu rečenicu, mons. Mlakić je naglasio, kako si moramo postaviti pitanje tko su to mudri i umni, odnosno maleni. „Mudri i umni sigurno su oni koji se u životu trude prošiti svoje znanje. No, znanje i mudrost kriju u sebi jednu opasnost kao što krije opasnost u sebi i moć primjerice bogatstva. Naime, što čovjek više ima, postaje umišljeniji, a k tome ako se mjeri s drugima, uviđa da su drugi slabiji od njega, te sebe drži vrijednijim, zaslužnijim, boljim. Ali, još je veća opasnost kad čovjek takav odnos razmišljanja unese prema Bogu, pa misli da je pred njim zaslužniji od ostalih“. U tom je kontekstu propovjednik naglasio, kako je opasno misliti da mi možemo svojim ljudskim snagama, svojom jačinom i ljepotom kupiti Boga, da možemo u njegovim očima biti bolji od drugih.

Učili smo da je oholost prvi od sedam glavnih grijeha, i može se reći izvor svakog drugog zla, svakog grijeha, svake ljudske slabosti i zablude. A na drugoj stranici imamo poniznost, koja je preduvjet svake kreposti, zdravog rasta u vjeri odnosno u spoznaji Božje ljubavi. Zato je važno biti malen, rekao je mons. Mlakić, te nastavio „zato nam Crkva stavlja na oltar svece kao zagovornike, ali i kao uzore, jer nam time želi pokazati kako su se oni pred Bogom ponizili, bili maleni i dopustili da Bog bude veličina, da ih Bog izdvoji. Među svecima imamo i umnih, ali i jednostavnih, priprostih ljudi, muževa, žena, svećenika, redovnika, očeva, majki koju su u svom životu dopustili da se Bog i njegova ljubav kroz njih očituje drugima i tako su postali veliki. Na to smo i mi pozvani. To je ono kad Isus kaže da je otajstvo kraljevstva“.

Osvrčući se na drugu rečenicu koju je izdvojio, propovjednik je naglasio, kako to moramo promatrati i u tadašnjoj tradiciji Židova, kada se smatralo da jaram koji Bog stavlja na čovjeka je zakon kojega su Židovi u Isusovo vrijeme nakaradno shvaćali, pa je on doista bio čovjeku teret.

Jaram koji nam Isus stavlja je zapravo poziv na ljubav, rekao je mons. Mlakić, te je vrlo slikovito pojasnio „kao što jaram pomaže volovima da kola dovedu do odredišta, tako i mi imamo svoj jaram koji nam Bog daje da nas dovede do našega odredišta, do punine života koji je u zajedništvu s Bogom, a taj jaram jesu njegove zapovijedi, u konačnici ljubav. A ljubav obvezuje, jer ju možemo doživjeti samo onda kad ju uzvratimo. Mi smo ništa bez Božje ljubavi. Sva naša snaga i veličina jest u tome da smo ljubljena djeca Božja koju Bog želi obdariti puninom svoga božanskog života koji je u ljubavi“. Propovjednik je podsjetio kako je ta misao vodila sve svece, pa tako i našega sv. Nikolu, da je svoj život posvetio Bogu.

„Znamo da je bio iz plemićke obitelji, a u ono vrijeme to je značilo itekako biti privilegiran, imati osiguranu egzistenciju, dok je biti fratar, svećenik i misionar u Bosni značilo itekako se odreći svake komotnosti, svakog obilja u životu i prihvatiti teški jaram. No, Nikola je to prihvatio u duhu vjere, u duhu povjerenja da ga tim putem Bog vodi k sebi do punine života. Činjenica da ga mi, njegovi sugrađani danas slavimo kao sveca, pokazuje nam i poziva nas da i mi na svoj život gledamo poput njega gledamo kao na dar Božji. I koliko on bio i težak i pun izazova, to je onaj sladak jaram i lako breme po kojem nas Bog privodi svojoj punini“ rekao je na kraju homilije mons. Mlakić.

(tekst i foto: Marija Belošević)
OBJAVLJENO: 20.6.2020.

Aktualno

On i danas čini čuda

Dan nakon proslave velikoga jubileja, u ponedjeljak 22. lipnja Nacionalno svetište sv. NIkole Tavelića ispunilo je više od 150 vjernika iz župe sv. Mateja, ap. Split-Ravne njive pod vodstvom župnika […]

Hodočasnici sv. Nikoli

Nakon središnjega događanja Velikoga jubileja 50 godina od kanonizacije sv. Nikole Tavelića, organizatori ne kriju radost zbog činjenice kako je sve proteklo dostojanstveno, za što zahvaljuju u prvom redu dragom […]

Duhovna povezanost Jeruzalema sa Šibenikom

Na 50. obljetnicu kanonizacije sv. Nikole Tavelića, u nedjelju, 21. lipnja kustos Franjevačke kustodije Svete Zemlje i definitori sudjelovali su u Delegaciji Svete Stolice za Palestinu i Jeruzalem na misnom […]

Hrvatsko nacionalno svetište sv. Nikole Tavilića


Trg Nikole Tomasea 1, 22000 Šibenik

Tel. 022 201 480, Fax. 022 201 481

Web. svetiste-sibenik.hr

Email. info@svetiste-sibenik.hr

Facebook. Sveti Frane Šibenik